What A Wonderful World...

utorak, 30.09.2008.

Jesenska melankolija

- 16:38 - Aj reci nešto... (0) - Ako'š trošit tintu, tvoja stvar... - Ma nj...!

ponedjeljak, 03.03.2008.

!

Jel moguće da ljubav prema nekom osjetiš nakon šta tu osobu izgubiš? Da ljubomoru, ali pravu pravcatu ljubomoru tek kasnije osjetiš? Da zapravo gajiš snažne osjećaje prema nekoj osobi koja ti je davno predstavljala predmet, igračku? Prema osobi koja ti je služila samo da bi drugu osobu zaboravila? Ili samo želiš je još jednom iskoristit, pokazat joj da je želiš u potpunosti, da joj drugi nisu potrebni, samo ti i onda je opet odbacit kao i svakog puta? Zar ja sad razmišljam o toj osobi i pokušavam pronaći način kako je ponvno navest na krivi put ili mi pak fali prava ljubav? Možda to neko vrijeme? Ili želim vratit još ono neko vrijeme prije toga, dovast sebe u situaciju kad više ne znam šta želim, šta mi je potrebno, kuda? Sigurno mi nedostaje to vrime igrica, skrivanja... ono vrime kad se nije znalo ko koga jebe i ko će koga da zajebe! Ma tad mi nije značija ništa, niti mi sad znači, samo iman potrebu bit s njim, imat ga i ono... kad ti traži onu pusu na "oproštaju od divne večeri" reć u čudu: "A šta smo ti i ja?!", izać iz auta i otić ne osvrčući se na tu večer. Fali mi to. Fali mi da buden opet ona bezobrazna, bezosjećajna kučka koja ima svakoga koga želi, koja ostavlja svakoga i koju svaki želi, a samo je rijetki mogu imat. Istina, neki će reć da je to samo jedna od mojih krinka i da san ja daleko od toga, ali taj osjećaj... To nešto je nezamjenjivo. Takvo punjenje ega ti ne može nitko priuštit ako ga sam sebi ne dopustiš. I onda na trenutak staneš, promisliš kako je od toga nešto moglo izać, kako se ljubav mogla "rodit", onako rastužiš se lagano. Onda uzmeš cigaretu, zapališ je i boli te kurac za sve živo, a naročito za osobu od pet minuta ranije svjesna da će se to isto ponovit.
Ali i dalje ne znan šta sad. Jel on meni triba sada? "I need you so much, I need you so much... You touch my body special places..." I ništa više od toga. Kakva ljubav? Šta je to uopće? Jesan li ja ikad ikoga volila? Ali istina je da mislin o njemu, da razmišljan o onome šta smo imali. Čak i onome kako san ja dopuštala njemu da on misli da on mene gazi, da me lomi svaki puta kad se rastanemo. Kad malo bolje promislin, ko zna šta bi bilo da san ja njemu u nekom trenutku pokazala da to nije tako. Da san mu rekla da to ne može tako, da on i ja moramo bit mi da bi se to nastavilo. Bi li onda bili skupa? Heh! Smije mi se kad na to promislim. Prestrašna kombinacija. Ubojita! Bilo bi tu više mržnje nego ljubavi. Natjecanje, čisto natjecanje i ništa više.
Istina je da je to sve skupa ostalo neriješeno i da su upitnici oko glave, ali kužim da se kaje za neke stvari koje meni ništa ne predstavljaju osim "sigurnosti" kad zagusti. Ko bi reka, ha?
I želim o tome razgovarat s njim. Ako bi to na razgovoru samo ostalo. Nikad se ne zna. A mene čisto zaboli kurac!

- 01:34 - Aj reci nešto... (1) - Ako'š trošit tintu, tvoja stvar... - Ma nj...!

četvrtak, 14.02.2008.

Glupo mi je ovo ovako. Mogli smo proć i bez ovoga. Pokušaj "uljepšavanja" svega je završija nikako. Sve se sjebalo.
Predugo ovo traje da bi sad naglo prestalo. Znam da ne može polako. Zapravo je ovakvo što jedini način. Ali ja to ne želim. Niti malo. I tužna san. I straj me da će sve nestat. Da će ovo vrime koje je već sada potrošeno bez ikakvog cilja bit potpuno besmisleno. Ne bi to tila. Upoznali smo se i zbližili i imamo nešto čudno, neshvatljivo i nama i drugima... Ma drugi nisu bitni.
Lomi me isto koliko i tebe, ali u onom trenutku kad san pomislila da ću se morat probudit pored tebe... Ne, nisan toliko jaka. Niti ću ikad bit. Ne mogu si taj luksuz priuštit. I moran bit sebična jer ćeš me u suprotnom slomit ko niko do sad. Nevjerojatno je kako bi se brzo navikla, a šta bi trajalo, dan... Dva? Nije mi "zid" toliko čvrst. Već si ga lagano razrušija.

Ne znam zašto se sad ovako osjećan. Pokušavan prekinit nešto čega nema. Ali ima. Ima i previše. Na trenutak promislin, da mi je vrime vratit, onda opet ne bi jer... Ma zavolila san te. Ne znan je li to tebe ili ovo ili to šta san te upoznala. Ili možda pak to šta znan da misliš na mene, prečesto i taj osjećaj sa kojim san sigurna da me nećeš lako moć zaboravit. To šta san u tebi mogla vidit nešto šta drugi nisu. Šta si mi pokaza jednu drugu stranu sebe. Možda ono šta san ja pokazala tebi, šta san bila dovoljno jaka i rekla ti neke stvari.
Spasila bi se kad bi znala šta ja zapravo osjećan i šta želin od toga. Je li želin tebe samo za sebe ili te i dalje želin dilit? NE znan. Pogubila san se u toj ciloj priči i tila bi ti pokazat koliko mi je krivo zbog nekih stvari šta san ti govorila zadnjih dana, zbog onog šta nisan mogla ispunit, zbog toga šta je sve propalo. Možda je ovo opet neka prolazna kriza koja se počela ponavljat malo češće. No, i to je iz nekog razloga za koji nismo mislili da će postojat. I tila bi da znaš da san se naplakala ova dva dana. Nije samo zbog tebe, ali je tvoj utjecaj ipak bija presudan. Najjači.

Kako god... Ako te izgubin, bit će mi teško. I bit ću tužna. I to puno, puno, ali kad taj dio prođe, bit ću sritna šta san te upoznala. Šta san veliki dio tebe imala u svome životu.
Jedino čega me strah je da se u meni ne probudi dišpet. Sad dok ovo traje. A nije ni da ga ti nemaš. Gubila san i više zbog dišpeta. I uvik se kajen.

Laviću... E...

- 00:48 - Aj reci nešto... (0) - Ako'š trošit tintu, tvoja stvar... - Ma nj...!

utorak, 08.01.2008.

Ajde prestani to radit šta danas cili dan radiš. Lipo te molin. Ne, ne pravi se glup, znaš o čemu pričan. Je, istina, postala san ti svakodnevica. I ti si meni. I šta sad? Ne možemo to sad tako lako prominit. Gle, ne ide ti to tako. Znan da cili dan misliš na mene i da želiš napravit ono šta san ja danas napravila i napravija si to valjda mahinalno, ali ovo šta sad činiš ti ne uspjeva jer san ja i dalje tu. Znaš da u borbama uvik gubimo. A i sigurno te zanima jesan li danas pila čaj?

E, tako mi je super to kod tebe. I sad ti misliš da se ja cili dan grizen zašto ti to radiš, ali ne grizen jer znan da ćeš doć zato šta ne možeš izdržat i zato šta ne možeš spavat i zato šta ti jednostavno falin. Ma daj si priznaj više da si zagriza udicu. Pa nije to sramota k vragu! Ne znamo se od jučer. Ej!?

I šta sad? Ha? Šta ćemo dalje. Prvo, znaš šta sve moraš sredit i da ti je to najbitnije i pomoć ću ti jer san ti obećala. Ali, jednom ću tražit da mi to vratiš. I kad ja to zatražin nema odbijanja. Ne bi bilo fer prema meni.
I znaš, žaj mi je, iskreno mi je žaj šta to sve moraš prolazit i ono dok si mi sinoć objašnjava neke stvari san skužila da si i ti očigledno jedan od onih, ali ja stvarno ništa nisan forsirala. Zapravo... Kad malo bolje razmislin, napravila san isto ko i one prije. He! Tek mi je sad jasno... Jebemu!
I ono šta si sinoć reka da mene ne kriviš san sigurna da nije tako. Nema teorije da ti u nekom trenutku kad po ne znan koju put u danu promisliš na mene ne promisliš i na to isto i da me u tom trenutku ne zamrziš. Nema šanse jer i ja to isto napravin.
I super mi je kod tebe... Hahahaha... Ma ne, to neću napisat. Glupo izgleda tu na ekranu.

I šta sad? Da ja i dalje čekan ili da oden spavat. Sinoć san prvi put zaspala prije tebe. I ne znan jesi li ti uopće spava.

Ajde, ajde, sve će bit u redu. Nema straha. I za ono ćemo smislit nešto pametno, osim ako ne skreneš malo s puta :)

Ljubim!


Btw. Ovo san napisala samo zato šta je svira U2 i With or without you...

- 23:26 - Aj reci nešto... (2) - Ako'š trošit tintu, tvoja stvar... - Ma nj...!

ponedjeljak, 31.12.2007.

Adio 2oo7!

Da, da, doša je i taj dan. Napisala bi šta sad trenutno radin, zapravo di pišen ovaj post al mi je malo neugodno. :)
Eh! Da se svega sitit. Prolazi nam danas i ova godinica. 2oo7! I mogla bi slobodno reć „Već?!“ Evo mi i susidi bacaju petarde u dvor. Strašno!

S obziron da to već puno godina radin, točnije od kad san bila mala, mala, red je da i o ovoj napišen nešto, osvrt kako bi se reklo. Malo san izgubila smisao za pisanje. A i iskreno, ne pada mi ništa napamet sad. Valjda trema i te šeme. Sve u svemu, ova je godinica bila jako, jako dobra. Bar meni. A virujen i mnogim mojim bliskim osobama. Baš razmišljan kako mi je lipo prošla, bila je baš ispunjena. Svaki se tren nešto bitno događalo. Nije bilo puno suza ka i onu prije, ali ih je isto bilo. Bilo je puno svega! I nekako… Kockice su mi se posložile. A mislin da san i zaslužila. Ne zato šta san bila dobra (to nikad nisan), već zato šta san stvarno onu prije prolila suza i suza i sve je bilo nešto tužno i ružno i napatila san se, stvarno jesan…
Ove san godine dobila puno. Neke stvari san očekivala, neke nisan. Svi oni ljudi s kojima nisan bila u baš najboljim odnosima san to sredila. Povratila san si bluetooth veze i nj! i rakete. Od nekih starih san se oprostila. Bilo je vrime. Dobila san i neke nove koje mi sad znače puno. Onda, istina da san malo sjebala godinu na faxu, al ono… Boli me neka stvarčica. Valjda ću ga završit. Ako ne, upisat ću drugi. Vjerojatno u metropoli. Ili pak u Japanu. Nikad se ne zna! Pa onda… Lito je bilo super. Čak san i na Lastovu bila (napokon), tamo proživila avanturu koja je neponovljiva. Mislin, to mogu napravit samo dvi tuke ka ja i Iva koju btw. sad čekan da dođe pa da idemo proslavit „ćaobao stara“ i „na dobro nam došla nova“. Onda… Pogledaj, sad mi ništa ne pada na pamet… A da ono, napunila san ego maksimalno. Više od ovoga ne mogu. Mislin da san i se i zaljubila ove godine, ali nisan sigurna. Valjda! Ne bi da ja to mogu znat. To mi mogu samo reć ljudi oko mene, a oni potvrđuju tako da… Ma ko će in virovat. Onda, saznala san da iman best m8a kojeg više ne mogu organski podnit i ono, sere mi se na samu pomisao njega, a toliko san patila za njim… Postala san ljubavnica, dobila san malog buraza i tako ka ono nešto sitno „provolila“ malu dičicu. Ma nisan, zajebajen se. I dalje iman strah od njih i da prostiš, gade mi se. Popila san tolitre alkohola, naročito zadnjih par dana. Hm?! E da, zamalo san izginila. Da, da i tako se moglo saznat za moju aferu i mogla san bit u novinama i postala bi heroj ulice, grada i države, dobila proznanje, al eto! nisan. Baš šteta, jel da? Saznala san neke stvari koje su me potresle, ali san ih sebi predočila u najboljem mogućem smislu. A žaj mi je ono, izgubila san jednu osobu s kojom san mislila da san bliska, a to je u biti sve bila neka glupa obmana i ja san bila mlada i zelena i kurca nisan kužila. Al eto… Žaj mi je šta se toj osobi ne mogu više javit, čestitat Novu na kraju krajeva. E da, dobila san posal, skužila šta je odgovornost, bla, bla, barila frajere… A šta ja znan više. Valjda je to više-manje to. Valjda?! I da, mislin da san se malo opametila, ali san i dalje „savršeno vrckavo stvorenje“! :)
I eto…
Ajme stvarno san sritna! Super mi je bila ova godina. Stvarno je. I svako ko je malo bliži sa mnon to može dobro znat. Često to i ponavljan!
A lipi moji, šta da više kažen… Stojte mi dobro i sve najbolje u Novoj! Živili!!!


Btw. Na weceu jea bejb! :D

- 20:01 - Aj reci nešto... (0) - Ako'š trošit tintu, tvoja stvar... - Ma nj...!

ponedjeljak, 06.08.2007.

I gave you all the love I got
I gave you more than I could give
I gave you love
I gave you all that I have inside
And you took my love
You took my love
Didn't I tell you
What I believe
Did somebody say that
A love like that won't last
Didn't I give you
All that I've got to give baby

I gave you all the love I got
I gave you more than I could give
I gave you love
I gave you all that I have inside
And you took my love
You took my love

I keep crying
I keep trying for you
There's nothing like you and I baby

This is no ordinary love
No ordinary Love
This is no ordinary love
No ordinary Love

When you came my way
You brightened every day
With your sweet smile

Didn't I tell you
What I believe
Did somebody say that
A love like that won't last
Didn't I give you
All that I've got to give baby

This is no ordinary love
No ordinary Love
This is no ordinary love
No ordinary Love

I keep crying
I keep trying for you
There's nothing like you and I baby

This is no ordinary love
No ordinary Love
This is no ordinary love
No ordinary Love

Keep trying for you
Keep crying for you
Keep flying for you
Keep flying I'm falling

I'm falling

Keep trying for you
Keep crying for you
Keep flying for you
Keep flying for you I'm falling
I'm falling

- 03:52 - Aj reci nešto... (1) - Ako'š trošit tintu, tvoja stvar... - Ma nj...!

četvrtak, 12.07.2007.

I remember...

Fali mi stari stan, večeri u mojoj sobi na četrnaestom katu, chillout mjuza, svitlo starog monitora... Na njemu uvik neki zanimljivi skrinsejver. Pogled kroz prozor. Lito u sobi, naročito kad bi bilo malo friško, kad bi sila na ponistru, izbacila noge kroz ogradu i gledala. Kako san obožavala taj osjećaj kad mi noge visile...

Baš mi fali. I svi oni filmovi koji bi mi se vrtili po glavi. Ono vrime kad san bezbrižno tamo sidila za kompon surfajući po netu, kad san pisala blog.
I telefon u sobi. I dugi, dugi kasnovečernji razgvori s Borison, razglabanje o kraju školske godine, o upisu na fax, o... njemu. Sitin ga se i sad, čak i češće, ali ne onako ka prije.
Onaj moj ormar u kojem je bilo više smeća nego korisnih stvari :) I mirisni štapići. I susidi u zgradama nasuprot. Kad se samo sitin onih vrućih litnjih večeri kad još nisu svi imali klime pa su izlazili na ponistre. Neki su utiho čakulali sa susidima, neki su se pokušavali razladit, a neki bi samo došli zapalit cigaretu, dvi prije spavanja.
Bila san kraljica četrnaestog kata. Nikoga oko mene nije bilo. Ne brinite, provjeravala san kad bi došla kriza :)
A popodne kad bi se vitar već kala i kad bi sunce počelo zlazit. Niko nije ima lipši pogled od mene.

Fali mi taj stan neopisivo. Više od ičega. Fali mi moje doma...


Ne mogu reć da mi je ovde loše, ali nije to to. Iman prozor, ali pogled nije isti. Iman komp, ali nije to moj Mikica. I neman ljulje isprid kuće na kojima je uvik neko bija. Neman Vidru, Ljepoticu, Maju u kužini u Kineskom... Neman ni moju kužinu u kojoj se uvik kuvala manistra na pome u nekim nebuloznim urama posli tuluma. "Pali-gasi svitlo. Vidin te! Sad ja. Jel me vidiš?" I neman više dnevni s onin kaučon šta je ima rupu u sredini i sa klaviron koji je u zadnje vrime kupija prašini. I stara soba. I mali zahod :)

A jebi ga... Kad tad sve izgubiš...

- 00:30 - Aj reci nešto... (1) - Ako'š trošit tintu, tvoja stvar... - Ma nj...!